ZA MRVU LJUBAVI

O potrazi, težnji i gladi za ljubavlju Puškin je zapisao: 'Teško je voljeti, još teže ne voljeti a najteže je naći voljenog koji te voli.' O ljubavi kao velikom riziku poznati kršćanski apologeta i pisac C.S. Lewis je zapisao: 'Voljeti znači biti ranjiv. Volite, i vaše će srce sigurno biti iscijeđeno i vjerojatno slomljeno.' O ljubavi kao boli Meša Selimović je zapisao: 'Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge. Pa ipak, ona nanosi najviše boli.' O prolaznosti ljubavi, 'zašto prolazi vrijeme ljubavi?', nobelovac Andrić je zapisao: 'Tko srlja u ljubav, taj se ne pita kamo to vodi. A vodi u prolaznost.' 'O kako tužnih ljubavi ima baš nešto razmišljam da l' je i naša tu među njima,' brinuo je Balašević.

Književnost, filozofija, glazbena umjetnost - kada govore o ljubavi u enormnoj mjeri govore o težnji, boli, riziku, prolaznosti, razočarenju. Svijet pitanje postavlja glasno dok se vjerni onako intimno zajedno s Malahijom ponekad pitaju 'Po čemu si nas ljubio?' Je li činjenica da ni za mrvu ljubavi nismo svi rođeni?

U 51. Psalmu, Izraelski kralj David zapisao je vrlo značajan teološki tekst koji nam pomaže razumjeti zašto u pravilu ljubav je težnja, bol, rizik, prolaznost i razočarenje. Psalam 51:7: 'U grijehu sam začet, u grijehu me rodi majka moja.' Većina normalnih roditelja želi dijete, raduje se djetetu ali je evidentno da u samom rođenju nešto manjka. Žena još uvijek u trudovima rađa… David piše da 'smo u grijehu začeti', apostol Pavao 'da se rađamo u grješno tijelo'[1], a apostol Ivan 'u grješni svijet'[2] i zato je Jasenko glasnogovornik mnogih kada pjeva: 'Da me barem netko pitao da li bi se rodio, da me barem pitao.' Činjenica je da se:

RAĐAMO I DOLAZIMO NA SVIJET s manjkom ljubavi.

Ne samo da se rađamo s manjkom ljubavi mi i: RASTEMO i ODRASTAMO u manjku ljubavi. U Novome zavjetu nalazimo jedan glavni stih koji govori o odgoju djece i podizanju novih generacija. Zapisan je u Ef 6:1 i ponovljen u Kol 3:21:   'Očevi, ne ogorčujte djece svoje da ne postanu malodušna'.

Djeca se ogorčuju premalom ili prevelikom ljubavi. O premaloj ljubavi govorimo kada govorimo o verbalnom i fizičkom zlostavljanju djeteta. Biblija nas uči da djeci treba postaviti jasne granice, da discipliniramo svoju djecu kada ih prijeđu, ali da discipliniranje mora biti u ljubavi i s ljubavlju. Mudri Salomon je to zapisao ovako:  'Ne podliježi dječjem plaču dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ.' Izreke 19:18

Kao dječak Vladimir Ilijić Lenjin odlazio je na bogosluženja u crkvu sa svojim roditeljima koji su bili vjerni. U 15.-16. godini prestao je odlaziti i otac je u kuću pozvao paroha na razgovor i pitao ga što da radi? Vladimir je potajno prisluškivao taj razgovor iz susjedne sobe. Paroh je rekao samo tri riječi: 'batina! batina! batina!' Ne znamo koliko je taj događaj utjecao na lenjinizam i agresivni ateizam.

O premaloj ljubavi u odgoju  govorimo o omalovažavanju, obeshrabrivanju i kritiziranju djeteta. Kada govorimo o postavljanju i određivanju životnih ciljevima za svoju djecu, također govorimo o PREMALOJ LJUBAVI. Nažalost nije rijetko da roditelji pokušavaju živjeti i ostvarivati svoje želje kroz svoju djecu. To je ozbiljan problem s ozbiljnim posljedicama. Svaki čovjek ima svoj dnk, svoj put i svoj kod. Djeca su dar a ne vlasništvo.

Nikola Tesla je od najranijeg djetinjstva bio sklon tehnici i želio je studirati tehničke znanosti, a otac koji je bio svećenik pravoslavne crkve želio je da Nikola postane svećenik. Kada je Nikola obolio od sušice i bio na umoru upita je svoga Oca: 'Ako ozdravim hoćeš li mi dopustiti da studiram tehničke znanosti?'  'Hoću!' odgovorio je otac. Tesla nam je dao svjetlo. Svijetlo s istoka. Nadalje, favoriziranje jednog djeteta način je ogorčivanja drugog djeteta i pokazatelj manjka ljubavi. Pored do sada nabrojenoga o premaloj ljubavi govorimo kada govorimo i o zanemarivanju i odbacivanju svoje djece. Ima roditelja koji se jednostavno pokupe i ostave svoju djecu, nenadoknadivo… .

Način na koji se djeca ogorčavaju i postaju 'malodušna' je odgoj s manjkom ljubavi, ali isto tako djeca se mogu ogorčivati i činiti nesposobnima za život i PREVELIKOM 'LJUBAVI'. Djecu se čini malodušnom kada se dijete pretjerano ohrabruje i hvali, kada se o njemu pretjerano brine, kada se pretjerano oprašta i kada se djetetu pretjerano daje. Svi smo čuli za pojmove 'razmaženo dijete,' razmažena generacija. Razmažena djeca su u pravilu nezahvalna djeca i zato ima istine u izjavi da 'ako hoćeš imati mirnu starost od djece nemoj očekivati ništa.'

Nakon rođenja s manjkom ljubavi i odrastanja u manjku ljubavi, čovjek traži 'ljubav svoga života'. Nada se da će u njoj, njemu pronaći ono čega je do sada toliko manjkalo. Najčešće to krene jako dobro  s puno kemije i biologije, da bi na kraju sve završilo u matematici. Isus koji je Samarijanku duboko poznavao, ciljano je upitao: 'Gdje ti je muž? Nemam ga!' odgovori Samarijanka. Nakon njezinog odgovora, Isus je suočava i otkriva njezino traganje, otkriva njezin veliki deficit ljubavi:

'Dobro si odgovorila: Nemam muža. Imala si ih pet a ovaj s kojim sada živiš nije ti muž!' (Iv 4:16-18)

Je li on bio greška? Je li ona pogrešan izbor?  Zašto prolazi vrijeme ljubavi? Zašto se svaki treći a ovdje kod nas na sjeveru svaki drugi brak razvodi s pitanjem što je moje? Što je tvoje?

Manjak ljubavi prati nas od rođenja, kroz djetinjstvo i odrastanje, kroz stvaralačku dob i najjače godine. Gdje je ljubav? pitanje je koje si postavljamo i kada uđemo i u ZRELE GODINE.

Netko je dobro usporedio život s jednim bogatim ručkom u kojem treba uživati od početka do kraja. Prvo dolazi aperitiv, pa predjelo, juha, glavno jelo i desert na kraju. Iako je desert slatki i iako postoje određene prednosti starosti nad mladosti u zrelim godinama često puta svjedoci smo velikog deficita ljubavi. Djeca su u svojim stvaralačkim godinama prezauzeta, unuci studiraju i ostajemo sami, osjećamo se pomalo zaboravljeni, nevažni… Gdje je ljubav

Hodajući ovom zemljom Isus Krist dao je jasan odgovor na cjeloživotno pitanje, a zapisao ga je apostol Ivan u 3. poglavlju 16. stihu svoga evanđelja:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoj jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni'. 

U prije pročitanom stihu Isus na neki način sažima Evanđelje i tvrdi da je Bog tako ljubio svijet. Kakav je to svijet? Svijet pun i prepun ljudi s velikim deficitom ljubavi koju nisu primili, ali koju nisu ni dali.  Koliko je to veliki deficit možemo samo zamisliti kada čujemo prvu i najveću Božju zapovijed koja glasi  ovako:

'Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom a bližnjega kao samoga sebe.' Matej 22:3--39

Bog  od svakog čovjeka traži i zahtjeva da cijeli svoj život, svaki dan od nula do dvadeset četiri živi ljubeći Boga i ljubeći bližnjega kao samoga sebe.  Kada pokušamo izračunati  koliki je to deficit, odustajemo i počinjemo razumijevati ZAŠTO JE BOG TAKO ili TOLIKO LJUBIO SVIJET DA JE DAO SVOG JEDINOROĐENOG SINA.

Za kraj, ako je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina raspeti na križ Golgote radi nas, zašto nas deficit ljubavi prati od kolijevke do groba? Jasno je samo po sebi da ne možemo dati što nemamo, što nismo primili. Mi jednostavno ne možemo nekoga voditi gdje nismo bili. Odgovor  je ponovno u tekstu: 

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoj jedinorođenog Sina da ne pogine ni  jedan koji u Njega vjeruje...'

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija

© 2013. – 2026. Sva prava pridržana.