SLAVA BOŽJA    „Jahve, Jahve!“

Kada čovjek proživi većinu svoga života i uđe u završnicu, on ulazi u period u kojem se ruše nagomilani idoli, u kojem se rasplinjuju raznovrsne osobne, bračne, obiteljske, poslovne i mnoge duge iluzije. To je vrijeme kada smisao gubi smisao, kada se sve provjerava, odmjerava, važe i kada popuštaju svi naši obrambeni sustavi. Mojsije koji je u svojih prvih 40 godina mislio da je on sve, koji je kroz drugih 40 učio da je ništa, u trećoj dobi, posljednjih 40 godina naučio da je Bog sve.

Nakon školovanja u Egiptu, nadnaravnog poziva i školovanja u pustinji, nakon mnogo toga doživljenoga s Bogom, umoran od života, vjere i nevjere, ljudi i neljudi Mojsije je zavapio Bogu.   

'Otkri mi svoju Slavu!'[1]

Slava Božja je puno više od teme, ona je najdublja potreba svakog čovjeka, jer kako to dijagnosticira Sveto Pismo 'svi smo sagriješili i lišeni smo SLAVE BOŽJE.'[2] Čovjek je stvoren da slavi, proslavlja, štuje Boga i da slaveći namiren i umiren uživa u Njemu. Čovjek je stvoren da bude hodočasnik, da hodajući kroz život časti Boga. Tek kada čovjek ispunjava tu temeljnu i najdublju potrebu, on slavljenjem Boga postavlja neophodne temelje za istinski smisao, ljubav, vrijednost, sigurnost, prihvaćenost… Čovjek je stvoren od Boga za Boga i ako ne slavi Boga on mora slaviti nekoga ili nešto. Ljudsko srce, rekao bi Calvin, je tvornica idola. Događaj otkrivanja Božje Slave, odnosno predstavljanja Boga samoga Mojsiju, Izraelu a po Pismu  i nama danas zapisan je u Izlasku 34:5-7:

Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: »Jahve!«  Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću,  iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.« 

Prema riječima kojim se Bog predstavlja Božja slava nalazi se u Božjoj naravi, karakteru, u onome tko On je u svojoj biti. Bog je „milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, ali Bog je jednako tako Bog koji 'krivca nekažnjena ne ostavlja' kako smo čuli u prošlim emisijama koje možete preslušati na našoj web stranici.

Nakon što smo razmatrali Božju slavu u pomilovanju i kažnjavanju, danas ćemo razmotriti Božju slavu u Njegovom imenu, 'Jahve prođe ispred njega te se javi: »Jahve! Jahve!' Jahve se u Starome zavjetu spominje više od 6800 puta. Samim imenom Bog nam govori

1.  JA POSTOJIM  

Kada je bio u najjačim godinama Bog ga je pozvao i poslao da oslobodi Izrael iz Egipta. Mojsije se nije smatrao sposobnim, izvlačio se no na kraju je pitao:

»Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« »Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.« Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«

Čovjek kroz život koji je sve samo ne jednostavan može ali ne mora ići sam. Kada Bog tvrdi 'Ja Jesam!' to između ostalog znači 'Tu sam! Bliže sam nego možeš zamisliti. Ne moraš kroz ovo prolaziti sam.' U jednoj žustroj raspravi sa Židovima Isus Krist je jasno rekao: 'Ako ne vjerujete da Ja Jesam! Umrijet ćete u svojim grijesima.'[3] Utjelovljenje, veliko je to,  Bog je postao poput jednoga od nas da nam se predstavi i pokaže put i izlaz.  Samo malo kasnije u istoj raspravi Isus je jasan: 'Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja Jesam…'[4] Križ dokaz da je Bog za nas a ne protiv nas. Križ dokaz Božje ljubavi i svetosti. On koji je istobitan, istovječan, istovoljan i istoštovan na kratko se lišio Božje slave 'jer smo svi sagriješili i lišeni smo slave Božje' kako bi nas spasio i doveo u vječnu slavu.

'Otkri mi svoju slavu, zamoli Mojsije. Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve.'

Predstavljajući se Mojsiju, Izraelu i po Pismu nama danas kao  'Ja sam koji Jesam, Ja Jesam, Jahve mi je ime!' Bog otkrivajući svoju Slavu govori JA POSTOJIM, TU SAM, i pod

2.  JA SAM VJEČAN

Gotovo da nema djeteta koje nije pitalo 'A tko je stvorio Boga?' Dobar roditelj će odgovoriti: 'Nitko, On nema početak ni kraj, On je oduvijek i zauvijek.' Psalmista 90. Psalma na često postavljeno pitanje ovako odgovara:

'Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka Bože ti jesi!'

Već je prva crkva, odmah na početku nekako izgubila vječnu perspektivu. Vjerni su previše gledajući na sat zaboravili 'da su tuđinci, stranci, putnici, dijaspora,' da su na putu i da slijede Onoga koji je Put. Ljudski život je poput jednog pokusa, a svijet u kojem živi je poput laboratorija. Ljudski život je u biti jedna priprema za vječnost! Gledano s vječne perspektive u našem kratkom i krhkom životu nisu toliko bitne situacije koliko smo bitni mi i naše reakcije, naše odluke, na kojekakve situacije. Čovjek je na kraju u ne maloj mjeri jedna suma, zbroj svojih odluka.

Nažalost kušnje, testovi, pokusi pokazuju da svaki puta kada je čovjeku  predobro onda nije dobro. Nije mudro ne imati vremena za Onoga koji je vječan i koji će nas iz darivanog i određenog vremena pozvati u vječnost. Da pojednostavim kršćanski život nije ekskurzija nego domaća zadaća koju će Gospodin na kraju pregledati. Da, sve nas čeka var soba.

Kada se Bog osobo predstavlja Mojsiju, kada mu otkriva  svoju Slavu koja je u njegovoj biti, sjaju i imenu,  kada veli 'Ja sam koji Jesam! Ja Jesam', Jahve mi je ime, On zapravo tvrdi: JA POSTOJI, JA SAM VJEČAN i za kraj i zaključak

3.  JA SAM NEDOKUČIV ALI SPOZNATLJIV

Izraelski kralj David nazirao je Božju veličinu i shvaćao je da je Bog nedokučiv. U 145 Psalmu zapisuje:

'Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka. Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova![5]

Boga se može spoznati ali ne i dokučiti. Boga se može spoznati istinski ali ne i iscrpno jer je jednostavno prevelik. Mojsije ga mogao vidjeti samo s leđa…

Kako ga spoznati, upoznati za sam kraj? Umoran od traženja, traženje, religiozni nemir…, Filip jedan od učenika pristupi Isusu i zamoli ga:

'Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je! Toliko sam vremena s vama a ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.'[6]

dr. Damir Pintarić, pastor BC 'Betanija' Čakovec

© 2003.-2026.  Sva prava pridržana.