Gdje je Božja ljubav?

Petogodišnji dječak svakodnevno je promatrao svoga oca luteranskog  pastora koji je mlad umirao u užasnim bolovima godinu dana. Obilježen tim iskustvom potpisujući se kao Razapeti cijeli svoj život pokušava shvatiti i pomiriti ljudsku patnju i Božju ljubav. U ranim tridesetim Friedrich Nietzsche odustaje. Za Uskrs odbacuje Gospodnju večeru, napušta  studij teologije i svećenički  poziv, te se bavi filozofijom i filologijom. Kasnije slijedi Darwina, proučava Zakon jačega te na kraju ustvrđuje: 'Bog je mrtav!'  Friedrich Nietzsche je primjer mnogih ljudi koji su odustali od vjere, javno ili tajno, manje bitno, jer nisu mogli pomiriti Božju ljubav i ljudsku patnju, naravno najčešće onda kada se ta patnja događala njima ili onima koji su im bliski.

Kako razumjeti patnju pravednika? Kako objasniti Jobovu patnju u kontekstu Božje ljubavi? Kako objasniti strašnu budućnost koja čeka ovaj svijet? Kako objasniti pogibao opisanu u knjizi Otkrivenja od 6. poglavlja nadalje? Kako razumjeti teškoću, nevolju, tjeskobu, progonstvo, bolest, patnju, bol, pogibao, smrt  ako je 'Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

Odgovarajući na pitanje koje glasno odjekuje kroz cijelu ljudsku povijest, odgovarajući na pitanje koje se potiho čuje i u Crkvi, odgovarajući na pitanje Gdje je ljubav? prošli puta naglasili smo da u tom odgovaranju, traženju može pomoći raščlamba Božje ljubavi. Važno je razumjeti, važno je razlikovati da je jedno ljubav svijeta, drugo je Božja ljubav prema svijetu, a nešto sasvim treće je Božja ljubav prema svojima, Božja ljubav do vrhunca[1], kako to piše apostol Ivan. Prošli puta govoreći o ljubavi svijeta govorili smo o narcizmu, odnosno sebeljublju koje će prema Svetome Pismu biti glavni generator problematike  i patologije društva. U posljednjim vremenima živjeti će selfy generacija koja će iz najveće zapovijedi 'ljubi Boga, ljubi bližnjega kao samoga sebe', obrisati ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu a zadržati samo ljubav prema sebi. 'Ali ovo znaj, tvrdi apostol Pavao, 'u posljednjim vremenima ljudi će biti sebeljupci i srebroljupci.'

Nakon što smo prošli puta govorili o ljubavi svijeta, progovorimo danas o BOŽJOJ LJUBAVI PREMA SVIJETU.

Iz vjerojatno najpoznatijeg stiha iz Svetoga Pisma, iz Evanđelja po Ivanu 3:16 izvući ćemo nekoliko glavnih karakteristika BOŽJE LJUBAVI PREMA SVIJETU. Pod jedan, Božja ljubav prema svijetu je:

UKLJUČUJUĆA

U privatnom, tajnom, noćnom razgovoru s jednim od najvećih teologa u Izraelu u ono vrijeme Nikodemom, Isus otkriva Božju ljubav prema svijetu ovim riječima: 'Da, Bog je tako ljubio svijet…'

Bog nije izabrao Izrael zato da bi druge narode izolirao, baš suprotno, Bog je izabrao Izrael kako bi druge narode dohvatio. Nikodem, istaknuti učitelj u Izraelu koji pristupa k Isusu s ‘Rabi znamo...’ nije razumio, nije znao tu važnu istinu. Nikodem nije razumio da je Božja ljubav difuzne naravi, da je Božja ljubav raspršujuća – UKLJUČUJUĆA. Nikodem nije  razumio da Bog ne ljubi samo Izrael, apostole i Crkvu – Bog ljubi svijet, narcisoidan, sebičan, grješan , agresivan i posvađan svijet. Svijet u kojem živimo je izgubljen, nezahvalan, buntovan, sebičan ali voljen. Bog još uvijek ljubi i Isus je još uvijek prijatelj grešnika. Još uvijek nitko nije izvan dometa Božje ljubavi. Bog ljubi kada nitko ne ljubi, Bog ljubi koga nitko ne ljubi. Božja ljubav prema svijetu je UKLJUČUJUĆA i pod dva, ona je

KONKRETNA   'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…'

Naprosto je činjenica da je negdje oko 33. godine Bog zabio križ u povijest ljudskoga roda. Naprosto je povijesna činjenica da je Bog zabio dokaz svoje ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu. Gdje je Bog kada boli? Gdje je Bog kada ljudski razum, ljudske ekspertize, paralele i iskustva nemaju smisla – pogledajte križ!

Ljubav je lijepa riječ i riječi imaju snažan utjecaj. Zato Isus odgovara Nikodemu:  'Da, Bog je tako ljubio svijet...' Pored riječi ljubav je emocija, osjećaj. Sjećamo se kada je Isus proplakao na Lazarovom grobu prisutni su komentirali: 'Gledajte kako ga je ljubio.'

Ljubav je riječ, ljubav je emocija ali najviše od svega ljubav je djelo, žrtva. Ako želimo vidjeti, pokazati, dokazati koliko Bog ljubi čovjeka pogledajmo križ. Božja ljubav prema svijetu je UKLJUČUJUĆA, KONKRETNA, i sada dolazi važan dio za razumijevanje Božje ljubavi prema svijetu a to je da je ona:

VREMENSKI OGRANIČENA  'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan…'

Tu je važno upozorenje! Božja ponuđena ljubav prema svijetu nije vječna, ona je vremenski ograničena. Biblija je jasna, ‘kosmos’, stvoreni svemir ima svoj početak i ima svoj kraj. Kao što stvoreni svemir ima svoj početak i svoj kraj tako i svaki čovjek ima svoj početak i kraj. Svaki čovjek ima datum i sat rođenja, datum i sat fizičke smrti. Čovjek ne bira ni datum ni mjesto rođenja, čovjek ne bira ni datum ni mjesto fizičke smrti, ali, unutar tih datuma čovjek bira, čovjek odlučuje što će učiniti s ponuđenom ljubavlju.

Što sam stariji primjećujem koliko smo mi ljudi slabi matematičari. U poodmakloj godini pitali su Picassa koliko ima godina na što je on odgovorio pet. Pa kako pet? Pa toliko mi je ostalo. Koliko nam je ostalo?

Kao djeca, mladi, cijeli život učeni smo stvarati a ne gubiti, ali mi neminovno gubimo. Postoji genetska entropija, starimo, gubimo vid, sluh, snagu, volju, gubimo najbliže. Božja ljubav prema svijetu je strpljiva, piše Pavao, što znači da ima kraj! Vrijeme ide, Bog trpi, čeka, stvara prilike, dopušta neprilike, ljudi čine sve i svašta – zašto zlo, odakle zlo? Ponuda je na stolu.

Jako je važno razlikovati ljubav svijeta, Božju ljubavi prema svijetu, i Božju ljubav prema svojima. Važno je razumjeti da je Božja ljubav prema svijetu UKLJUČUJUĆA, KONKRETNA ali i VREMENSKI OGRANIČENA. Važno je razumjeti da ljubav prema svijetu nije spašavajuća sama po sebi. Iz Evanđelja po Ivanu 3:16-18 zaključujem da je nevjeran čovjek izgubljen ali voljen! Nevjeran čovjek je osuđen ali voljen dok živi. Isus je jasan:  

'Tko vjeruje u njega, tom se ne sudi; a tko ne vjeruje već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.' 

Dakle,  Božja ljubav prema svijetu je UKLJUČIVA, KONKRETNA, VREMENSKI OGRANIČENA i ona je:

ISKLJUČIVA I UVJETOVANA

Iz sebeljublja, preko Božje ljubavi prema svijetu, do 'ljubavi do vrhunca', do pazite vječne ljubavi prema svojima, čovjek prelazi vjerom, osobnom vjerom u Evanđelje Isusa Krista. Prvo moj Isus, onda Oče naš.

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog  jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni.' Milost s vama i do slušanja.

dr. Damir Pintarić, pastor BC Betanija Čakovec

© 2003. - 2026. Sva prva pridržana.