Živući dinosauri

        Dinosauri! Dinosauri! Djeca ih vole. Obožavaju ih. Dive se njihovu izgledu, veličini, tajanstvenosti: od onih duljine nekoliko desetaka centimetara, pa do najvećih brahiopoda koji su bili dugi i do nekoliko desetaka metara. No, nažalost, o njima smo doznali samo putem Biblije, raznih legendi, mitova i predaje, a tek nedavno smo ih upoznali putem fosila – nalazima popularne evolucionističke znanosti. Evolucionisti smatraju da su dinosauri živjeli mnogo prije pojave suvremenog čovjeka pa, stoga, vjeruju da nitko od ljudi nikada nije vidio živog dinosaura. Da bi navedena tvrdnja bila točna, to bi trebalo pitati svakog čovjeka od stvaranja ljudi do današnjeg dana! Pa ipak, postoje ljudi koji tvrde suprotno! Domoroci u Africi tvrde da su vidjeli živog dinosaura,[1] koplja se lome zbog fotografija iz 1925. godine, koje prikazuje glavu na dugačkom vratu, a koja liči na glavu plesiosaura[2]; a pronađeno je i meko tkivo u kostima dinosaura,[3] razne slike, freske koje govore o suživotu ljudi i dinosaura[4]…

Svima je dobro poznato da bi živi dinosaur poljuljao (ako ne i srušio!) i same temelje teorije evolucije. S obzirom da postoje skupine ljudi koji namjerno izostavljaju činjenice, odnosno putem medija lansiraju pogrešne informacije s ciljem da se podaci usklade s njihovom teorijom[1], primorani smo da zaključke pobornika teorije evolucije ne prihvaćamo zdravo za gotovo.[2] U časopisu ''Creation Ex Nihilo'' iz 1991. godine opisan je događaj koji se 1977. godine zbio nedaleko od istočne obale Novog Zelanda. Evo prijevoda toga članka:

Međutim, na temelju mjerenja glave i vrata, i zbog odsutnosti leđne peraje, isključena je mogućnost da je to golema psina. Ipak, zapadnjački su znanstvenici (bez ikakvih dokaza) ustrajali na tvrdnji da je u pitanju ili morski lav (sisavac) ili morski pas, ali većina japanskih znanstvenika bila je uvjerena da je to uistinu bio plesiosaur.

Japanski znanstvenici koji su istraživali dokaze (fotografije, svjedoci, uzorci peraja) misle da je mrtvo stvorenje bilo plesiosaur, za kojega se vjeruje da je izumro prije više od 100 milijuna godina.

 Ono što se zbilo nakon pronalaska spomenutog stvorenja, što se tiska tiče, tipična je zajednička cenzura ili tek nekoliko kratkih vijesti koje ne podržavaju teoriju evolucije. Otkriće plesiosaura je, očito, izazvalo potres koji je tresao same temelje sekularnog humanizma, i postojalo je stvarno zamračenje u vijestima na zapadnoj hemisferi, iako su muzeji i National Geographical (sic) Society bili iscrpno obaviješteni o zanimljivom pronalasku. Nasuprot tome, japanske novine, radio i televizija su o toj temi donijele cjelovit izvještaj, koji su čak obilježili i poštanskom markom koja je prikazivala stvorenje nalik plesiosauru, ili dinosauru koji obitava u morima.''

Njegov DNK je analiziran i bio je 96% sličan DNK-u goleme psine, što zapravo ne znači ništa – ljudi i majmuni imaju 98%  sličan DNK, ali nisu ista stvorenja.[1]